Gospino ukazanje u Paulovcu

Predgovor

Nakon  završetka  Drugog  svjetskog  rata, selo  ostaje bez  tehničke  opremljenosti i s naslijeđenim hipotekarnim dugovima. Stvorena je nova država – Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija na čelu s Josipom  Brozom  Titom. Umjesto  demokracije došla  je  diktatura   Komunističke   partije, odnosno uske  grupe  partijskih  istomišljenika  na  čelu s Titom  koji  su  imali  punu kontrolu nad svim  područjima  društveno političkog života po uzoru na Sovjetski Savez.Već 23.kolovoza1945.donosi se Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji na temelju kojeg se oduzima zemlja  seljačkim gospodarstvima (kulacima) koji imaju više od 35 hektara obradivog zemljišta. Kasnije se  taj maksimum spustio na deset hektara obradivog  zemljišta. Zemlja  se dodjeljuje državnim i zadružnim  dobrima te 2-3  ha  zaslužnim seljacima.Ministarstvo  poljoprivrede određivalo je komisije koje su obilazile sela i popisivale imovinu.To je izazvalo veliko nezadovoljstvo kod  bogatih  seljaka jer su svake godine morali  davati  državi bez naknade i takozvani „obvezatni  višak“ svojih proizvoda u žitu, stoci, mesu i  drugim proizvodima  koji je iznosio više od polovice ukupnih prinosa. Posebnu netolerantnost komunistički režim pokazao je prema Katoličkoj crkvi kojoj su oduzimali imanja i nekretnine, a mnogi svećenici bili su ubijeni ili osuđivani političkim procesima na dugogodišnje zatvore. Iako je rat  završio, često su se događala ubojstva ljudi koji se nisu  slagali s komunističkom represijom pa su  ljudi i dalje živjeli u strahu.Kako su ljudi  štovali Boga, svakodnevno su upučivali svoje molitve Bogu da im pomogne. Njihove vapaje čulo je i  Nebo te se 3. kolovoza 1946. u  šumi  Paulovac  ukazala Blažena  Djevica  Marija  tražeći da se na mjestu izgradi crkva gdje će Ona uslišavavati  ljudske  patnje, suze i boli. Postoji moralna i Božja  obveza da se, uz  pomoć vjernika i donatora, ondje  izgradi  crkva kamo bi dolazili  hodočasnici  iz Hrvatske i inozemstva.

(Autor)

UKAZANJE MAJKE BOŽJE U ŠUMI PAULOVAC

Naselje Paulovac je najmlađe naselje na području Općine Veliko Trojstvo jer je nastalo tek 1900.g. kada je izgrađena željeznička pruga i kada je grupa Mađara izgradila tvornicu crijepa i opeke. Iako je tvornica malog kapaciteta s lošim uvjetima za rad, ljudi su u njoj našli posao. Prije Drugog svjetskog rata vlasnici tvornice su Heraković i Ivanović koji grade stanove za radnike i njihove obitelji. Poslije rata država je oduzela tvornicu dotadašnjim vlasnicima te ona sada radi u satavu Kotarsko-industrijskog poduzeća Bjelovar.U tvornici je zaposleno oko šesdesetak radnika sezonaca koji su radili od travnja do studenog.Pored tvornice nalazila se velika gemajda obrasla travom gdje su, tijekom ljeta i jeseni, dvojica dječaka dovodili krave na pašu.Ovdje su se djeca igrala skrivača,natjerivali loptu krpenjaču ili koturali obruč stare bačve. Ujutro,u subotu 3. kolovoza 1946.g. oko devet sati, petnaestogodišnja djevojka Štefa Ded iz sve snage viče:
– Ljudi, ljudi…., pogledajte ono svjetlou obliku vatre na ivici šume!

Iz radničkih stanova istrčaše žene i djeca, a iz tvorničkog kruga dotrči jedna žena iz Podravine koja je sa suprugom utovarivala crijep u svoja kola.Iza nje je dotrčalo još nekoliko radnika.Djeca na pašnjaku su prestala s igrom.Svi su gledali u čudno svjetlo promjera oko pet metara.
– Ljudi, ovo nije zemaljsko svjetlo jer je tako jako da se u njega ne može gledati! – ustvrdi žena iz Podravine.

Nakon kratkog vremena svjetlo se počelo povlačiti u šumu.U tom trenutku petnaestogodišnja djevojka Marija Globlek poviče:
– Ljudi, pogledajte tamo na vrhu šikare, iznad svjetla, vidim ženu u bijelom.
-To je Majka Božja!Pođimo za svjetlom- vikne žena iz Podravine.

Nekoliko radnika i žena kao i djeca s pašnjaka, krenulo je za svjetlom u šumu. Nakon petsto metara od tvornice, svjetlo se zaustavilo na jednoj lipi. Svi vidioci došli su do lipe i uporno gledali jako svjetlo u njezinoj krošnji. U tom trenutku vikne Štefa Ded koja je prva opazila svjetlo:
– Ljudi, u krošnji lipe vidim ženu u bijeloj haljini s rumenim velom preko glave i ramena. Ima sklopljene ruke i drži krunicu među rukama.
– Što sam vam rekla! To je Majka Božja-ustvrdi žena iz Podravine i klekne te počne glasno moliti.

Svi ljudi i djeca padnu na koljena i počnu glasno moliti Oče naš i Vjerujem u Boga.

Nakon ovih molitvi, svjetlo je nestalo s lipe. U tom trenutku oglasi se trinaestogodišnja Milica Martan koja je cijelo vrijeme bila naslonjana na lipu:

– Ljudi, upravo sam čula glas iz panja da se ovdje izgradi crkva gdje će ljudi dolaziti na hodočašća.

Žena iz Podravine zapjevala je marijansku pjesmu koju podržaše i ostali prisutni.

Majko Božja Paulovačka moli se za nas,
mi smo tvoja dječica, blagoslovi nas.
Mi ti ruke pružamo,srcem Te pozdravljamo,
zdravo, zdravo, zdravo Marijo.

Nakon pjesme poslovođa je došao po radnike,a suprug po ženu iz Podravine,dok su žene idjeca ostala do kasno poslije podne.

Glas o ukazanju Majke Božje proširio se munjevitom brzinom pa je već drugi dan na mjestu ukazanja bilo nekoliko stotina hodočasnika koji su uporno gledali u krošnju lipe očekujući da će vidjeti Majku Božju.Pored mirisa šumskog cvijeća,u blizini ukazanja osjetio se miris ruža. Za vrijeme najglasnije molitve svih hodočasnika, poviče jedan šesnaestogodišnji dječak:
– Ljudi, u krošnji lipe vidim prekrasnu ženu u bijeloj haljini s plavim velom preko glave i ramena.

Bio je to Pavao Mađerić iz Malog Trojstva, koji odmah klekne i počne glasno moliti.U molitvi su se pridružili i ostali hodočasnici.Nakon izmoljenog „Oče naša“ i „Vjerujem u Boga“, Pavao je izgubio Gospin lik u krošnji lipe.U istom trenu javio se četrnaestogodišnji dječak Ivan Migač iz Paulovca koji je bio naslonjen na lipu.
-Ljudi,upravo sam čuo ženski glas iz panja lipe da se ovdje izgradi crkva gdje će ljudi dolaziti na hodočašća.
Odmah se oglasi ženski glas koji zapjeva:

Oko lipe stanuješ,na nebesi kraljuješ,
zdravo, zdravo, zdravo Marijo.

Nakon toga slijedila je Marijanska pjesma:

„O mila Majko nebeska“

O mila Majko nebeska,
Ti zaštitnice vjernika,
slušaj naš glas,pogledaj nas,
svima nama izmoli spas.

Kad duši našoj teško je,
kad pritisnu je nevolje,
tebi se tad moli svak rad,
a Ti blažiš bijedu i jad.

Ti raj si nama otvorila,
kad Isusa si rodila,
bez njega mi,bijedni bi svi
vječnu sreću izgubili.

Zvuk ove pjesme bio je tako jak kao da s hodočasnicima pjeva i nebo s tisućama anđela. Zbog vrućeg vremena potražnja za vodom bila je velika. Šumski izvor bistre pitke vode,u čijoj se blizini ukazalo svjetlo, tog dana je presušio. Jedna žena je glasno pričala kako se tijekom dana dva puta napila vode na Gospinom izvoru i više ne osjeća želučane bolove kojih se nije mogla riješiti već nekoliko mjeseci.Krajem dana došla su tri člana Odbora za izgradnju crkve i pokupili novac kojeg su navečer prebrojili i upisali na papir. Sljedećeg tjedna, svaki dan na mjesto Gospinog ukazanja, dolazilo je nekoliko stotina hodočasnika. Često je netko od djece rukom pokazivao prema krošnji lipe gdje vidi ženu u bijelom. Sredinom tjedna pojavila se milicija i silom rastjerala hodočasnike pokupivši sav novac koji su hodočasnici darovali Gospi za izgradnju crkve.Tada su uhapsili prve vidjelice,Mariju i Štefu, i odveli ih na saslušanje u Bjelovar.

U nedjelju, 11.8. od rana jutra slijevale su se rijeke hodočasnika vlakom iz pravca Bjelovara i Podravine,te nepregledne kolone pješaka iz šireg bjelovarskog i đurđevačkog kraja.Toga dana u šumi je bilo preko pet tisuća hodočasnika, ali je samo jedan dječak vidio lik Gospe u krošnji lipe.Bio je to gluhonijemi četrnaestogodišnji dječak Vinko Horvat koji je s majkom došao iz Podravine.On nije mogao moliti,ali je uporno gledao u krošnju lipe.Najednom je sav pocrvenio,podigao ruku prema krošnji lipe i počeo ispuštati neartikulirane glasove.To je trajalo nekoliko minuta,dok ga netko nije udario po ramenu.Tada se smirio i mimikom (putem ruku) razgovarao s majkom. Nakon razgovora, majka je glasno objavila da je sin vidio u krošnji lipe Majku Božju s malim Isusom. Odmah je jedna žena zapjevala marijansku pjesmu koju su podržali i ostali hodočasnici.

Čuj nas Majko nado naša,
k tebi vapimo mi svi.
Svak Ti srce sad iznaša,
srce puno ljubavi.

Primi, primi mila Majko, naša srdašca.
To je sve što mogu dati Tvoja dječica.

Sretan onaj koj Te hoće
svojom zvati majčicom,
jer od svake Ti ćeš zloće
zaštitom ga branit svom

Primi, primi mila Majko, naša srdašca.
To je sve što mogu dati Tvoja dječica.

Nakon pjesme slijedile su molitve i druge marijanske pjesme.Ovu hodočasničku idilu prekinula je milicija, rastjeravši silom hodočasnike.Tijekom tjedna,svaki dan na mjesto Gospinog ukazanja,dolazilo je stotinjak hodočasnika koje je milicija svakodnevno silom rastjerala.

U četvrtak,15.8.na Veliku Gospu,ponovno su se slijevale rijeke hodočasnika vlakom iz pravca Bjelovara i Podravine te nepregledne kolone pješaka i zaprežnih vozila iz bjelovarske i đurđevačke okolice,sve do Zagreba i Varaždina. Jedan kamion dovezao je dvadesetak hodočasnika među kojima je bio i jedan invalid na štakama. Opet je u šumi bilo oko pet tisuća hodočasnika.

Nakon dvosatne molitve i pjevanja marijanskih pjesama začuo se dječji glas devetogodišnjeg Pavla Budrovčana iz Velike Pisanice koji je došao s bakom na hodočašće:

– Bako, pogledaj na ono drvo, tamo vidim ženu u bijelom, a pored nje dva anđela, sa svake strane po jedan.
– Pavao, a gdje to vidiš?
– Pa tamo na onom drvetu – pokazujući rukom prema krošnji lipe. Kako ne vidiš bijelu ženu i dva anđela, a oko njih veliku svjetlost?
– Ja ne vidim ništa.
– Kako ne vidiš,pogledaj kako se žena smije.
– Ljudi Božji, moj unuk vidi Majku Božju viknu žena.

Hodočasnici padoše na koljena i počeše glasno moliti “ Oče naš „ i „Vjerujem u Boga“, a mnoge žene i krunicu. Nakon molitvi jedan ženski glas zapjevao je marijansku pjesmu koju su podržali i ostali hodočasnici.

Lijepa si lijepa, Djevo Marijo,
tebe vijek časti rajska družina.
Anđeli lijepo pjevaju,tebi se Djevo klanjaju.

Pogledaj nas, milena Mati,
svrni sirotom pogled svoj zlati.
Usliši nas, o Majčice,ne odbij svoje dječice.

Ti si nam Majko jedina nada,
posred zemaljskih tuga i jada.
Koji se tebi utječe,utjehu slatku naći će.

Zvuk ove pjesme bio je tako jak da je izgledalo da pjeva cijela Bilogora i Nebo s tisućama anđela. Niz lice mnogih hodočasnika slijevale su se suze radosnice. Nakon što je otpjevano još nekoliko marijanskih pjesama došla je milicija i silom rastjerala hodočasnike. Tada se miliciji suprotstavio čovjek na štakama-rekavši:

– Ostavite nas na miru. Nikoga ovdje u šumi ne uznemiravamo.Svaki hodočasnik želi ovdje svojim molitvama isprositi zagovor Majke Božje za sebe i svoju obitelj. Zašto pljujete po onom što nam je svetinja nad svetinjama? Mislim da će vas Bog kad tad kazniti! Ljudi, ovdje je Bog na djelu, zato treba ovdje dolaziti na hodočašća i moliti se za sebe i svoju obitelj, ali i za ove razbojnike da im Bog rasvijetli pamet kako bi poštovali Boga i ljude.

Dva milicajca zgrabe čovjeka, kome je ispala jedna štaka, i silom ga odvedoše na saslušanje u Bjelovar. Milicija je opet silom rastjerala hodočasnike i pokupila novac pored lipe koji su hodočasnici darovali Gospi za izgradnju crkve.

U nedjelju, 18.8. od ranog jutra, opet su se slijevale rijeke hodočasnika vlakom, pješice,zaprežnim kolima i kamionima.Već u prijepodnevnim satima milicija je pokušala zaustaviti hodočasničku procesiju od tristotinjak ljudi u centru Velikog Trojstva.

Tada ima se suprotstavila jedna hrabra žena imenom Marica Majcan, koju su silom odvezli na saslušanje u Bjelovar. Već u prijepodnevnim satima u šumi je bilo preko pet tisuća hodočasnika iz svih krajeva sjeverozapadne Hrvatske koji su svojim molitvama željeli isprositi zagovor Majke Božje za sebe i svoju obitelj. Za vrijeme molitve, najedanput se začuje glas jednog sedmogodišnjeg djeteta Josipa Jandrokovića iz Velike Ciglene, koji se s majkom nalazio na jednoj čistini pedesetak metara od Gospine lipe, kako rukom pokazuje prema Gospinoj lipi i viče:

– Mama, pogledaj ono drvo.Tamo vidim malu djevojčicu obučenu u bijelu haljinu.
– A gdje Josipe?
– Tamo pri vrhu onog drveta- reče dijete pokazujući rukom prema lipi. Zar ne vidiš kako je obučena u bijelo kao mala djevojčica?
– Ljudi,moj sin vidi Majku Božju- poviče žena.

Ljudi su pali na koljena i počeli moliti. U tom trenutku začuje se ljutiti glas jednog četrdesetogodišnjeg nevjernika i komunističkog provokatora iz Drljanovca:

– Ljudi, jeste li poludjeli? Kakav Bog ili Majka Božja?To su obične dječje halucinacije. Zar vjerujete ovoj ludoj djeci? Sad ću vam pokazati da nema ništa na onoj lipi.

Čovjek se počeo probijati prema Gospinoj lipi, psujući najgore psovke i rušeći sve s neba.Hodočasnici su se počeli križati i glasno vikati, da ga Bog i Majka Božja kazne. Probivši se silom do Gospine lipe,počeo se penjati.Čim je stao na prvu granu,okliznuo se i pao na zemlju. Istog trena ostao je nepokretan,oslijepivši i zanijemivši. Neki muškarci iz Velike Ciglene odnijeli su ga prema konjskoj zaprezi te ga poslije podne odvezli prema Drljanovcu. I oni hodočasnici koji nisu bili pravi vjernici sada povjerovaše da postoji Bog i Majka Božja. Svi hodočasnici, a bilo ih je preko pet tisuća, pali su na koljena i počeli glasno moliti „Oče naš“ i „Vjerujem u Boga“, a mnoge žene počele su moliti krunicu.Nakon desetak minuta netko je započeo pjevati marijansku pjesmu koju su svi hodočasnici podržali:

Majko Božja Paulovačka moli se za nas,
mi smo tvoja dječica, blagoslovi nas.
Mi ti ruke pružamo,srcem te pozdravljamo,
zdravo,zdravo,zdravo Marijo!

Umnoži našu vjeru,učvrsti ufanje,
povrati mila Majčice sve izgubljene.

Mi ti ruke pružamo,srcem te pozdravljamo,
zdravo,zdravo,zdravo Marijo!

Ni ljiljan neće cvasti, ako se ne smiluješ,
naša vjera će propasti,
ako nam ne pomogneš.
Mi ti ruke pružamo, srcem te pozdravljamo,
zdravo,zdravo,zdravo Marijo!

Zvuk pjesme koju je pjevalo preko pet tisuća hodočasnika, bio je tako jak da je izgledalo da s njima pjeva i nebo s tisućama anđela, a kroz tijela,od glave do pete,prolazila je neka strujna milina poput blaženstva. Na licima hodočasnika pojavio se blaženi osmijeh, a u očima suze radosnice.

Nakon ove pjesme neki ženski glas zapjevao je novu marijansku pjesmu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji u Paulovcu koju je podržalo mnoštvo hodočasnika

Nedaleko Paulovca šumica je malena,
gdje se ukazala bilogorska Marija.
Zdravo, zdravo, zdravo Marijo!

Sredinom poslijepodneva došla je milicija i počela silom rastjerivati hodočasnike.Ljudi se nisu razilazili,nego su počeli upučivati na račun milicije razne izraze kao što su: „Komunisti,razbojnici,nekrsti,ljudi bez srca i duše,zar nemate ništa ljudskog u sebi? Hoćete silom zatrti našu vjeru, koju su štovali naši očevi, djedovi i pradjedovi, ali nećete uspjeti u tome jer je s nama Bog i Majka Božja.Milicija je tada uperila puške prema hodočasnicima vičući da će primijeniti silu. Hodočasnici su se polako počeli povlačiti,a manje grupe i odlaziti.Međutim, većina hodočasnika odmakla se stotinjak metara od Gospine lipe, ali nisu odlazili.

Vidjevši da ljudi ne odlaze, milicija je pokupila veliku hrpu novaca i otišla autom prema Bjelovaru.Tijekom sljedećeg tjedna, svaki dan se okupilo stotinjak hodočasnika pored Gospine lipe. Mnogi su odlazili prema šumskom(Gospinom)izvoru kako bi se napili vode koja je mnogima izliječila želučane probleme.Početkom tjedna iz Šumarije Bjelovar došla su dva radnika s namjerom da sruše Gospinu lipu,ali im toga dana hodočasnici nisu dozvolili. Sutradan rano ujutro su ponovo došli i počeli piliti, ali se jedan okliznuo i povrijedio nogu.Tek trećeg dana rano ujutro, uz proteste nekoliko hodočasnika,radnici su srušili Gospinu lipu.

Toga dana, vlakom iz Bjelovara, vratio se onaj invalid na štakama, kojeg je milicija odvela na saslušanje.Čovjek je pričao hodočasnicima kakve je torture doživio u Bjelovaru,ali zahvaljujući Majci Božjoj,može uz pomoć jedne štake pomalo hodati. Sljedećeg dana Majka Božja se ukazala jednoj djevojčici na drugoj lipi,koja je bila u blizini one srušene.U subotu ujutro vlakom iz Bjelovara na štakama je došla jedna samohrana majka s djetetom. Iako nije vjerovala u Boga, na nagovor svojih susjeda došla je na hodočašće, jer joj liječnici nisu mogli izliječiti noge. Zbog velike gužve, do lipe se uspjela probiti tek kasno poslije podne nakon odlaska milicije. Zagrlila je lipu i uz plač molila Majku Božju da joj ozdravi noge. Kako bolesne noge nisu mogle izdržati cjelodnevno stajanje, navečer je pala i nije mogla više ustati.Tada je poslala dijete da dovede pomoć iz tvornice. Kako se već počelo mračiti,dijete je plačući jedva došlo do radničkih stanova tražeći pomoć za majku. Dijete su zadržali stanari, a majku su dvojica muškaraca donijeli te je s djetetom prespavala u jednom stanu. Sutradan je od ranog jutra molila pokraj lipe i sredinom dana je, uz suze radosnice, uz pomoć jedne štake otišla s djetetom na vlak.

U nedjelju, 25.8. već od ranog jutra slijevale su se rijeke hodočasnika iz sjeverozapadne Hrvatske, vlakom iz pravca Bjelovara i Podravine te nepregledne kolone pješaka, zaprežnih vozila i kamiona. Već oko podne bilo je blizu pet tisuća hodočasnika. Svaki hodočasnik je svojim molitvama želio isprositi zagovor Majke Božje za svoje dobro, za dobro svoje obitelji i rođaka. Nakon nekoliko marijanskih pjesama čuo se glas jednog devetogodišnjeg dječaka, koji je došao s roditeljima i sestrom, kako viče i rukom pokazuje na Gospinu lipu:
– Mama, pogledaj tamo,na onom drvetu vidim bijelu ženu s djetetom u naručju.
– A gdje vidiš?
– Pa tamo na onom drvetu, drži malo dijete na rukama, a oko njih je veliko svjetlo.
– Ljudi, tamo na lipi je Majka Božja s Isusom – poviče majka.

Hodočasnici su odmah povjerovali i klečeći počeli glasno moliti. Ovaj dječak bio je ponovo Pavao Budrovčan iz Velike Pisanice koji je pred tjedan dana ovdje vidio Majku Božju s dva anđela. Nakon desetak minuta molitve jedan ženski glas zapjevao je marijansku pjesmu „Rajska Djevo Kraljice Hrvata“koju su podržali i ostali hodočasnici.

Zdravo Djevo, svih milosti puna,
vječnog sunca ogrnu Te sjaj,
oko čela zvjezdana Ti kruna,
ispod nogu stenje pakla zmaj.

Rajska Djevo,Kraljice Hrvata,
naša majko,naša zoro zlata,
odanih Ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.

Iza ove pjesme slijedilo je još nekoliko marijanskih pjesama. Zvuk ovih pjesama bio je tako jak da je izgledalo da pjeva cijela Bilogora.Hodočasnici su zaboravili sve svoje nevolje i osjetili da im cijelim tijelom struji blažena milina.Tu milinu prekinula je milicija koja je počela silom rastjerivati hodočasnike. Sa svih strana čuli su se glasni prosvjedi hodočasnika, ali je milicija zaprijetila uporabu oružja pa su se ljudi počeli povlačiti dublje u šumu i odlaziti svojim kućama.Sljedećeg tjedna,svaki dan je dolazilo stotinjak hodočasnika. Skoro svaki tjedan je netko od djece vidio ženu u bijeloj haljini u krošnji lipe.

U nedjelju, 01.9. opet su se slijevale rijeke hodočasnika vlakom iz Bjelovara i Podravine te nepregledne kolone pješaka i nešto zaprežnih vozila iz šire bjelovarske okolice. Svaki hodočasnik želio je svojim molitvama isprositi zagovor Majke Božje za sebe i svoju obitelj.Za vrijeme molitve najedanput se začuje glas 22-godišnje djevojke Andjeline Pelikan iz Prokljuvana,kako rukom pokazuje prema Gospinoj lipi i viče:

– Ljudi,pogledajte ono drvo.Tamo u krošnji vidim ženu u crnoj haljini s lijepim,ali žalosnim licem.

Odmah se začuo ljutiti glas jednog mladića,komunističkog provokatora,koji se probio do Gospine lipe i počeo rukom pokazivati i glasno vikati:

– Ljudi,pogledajte kako skače s grane na granu kao vjeverica.

Hodočasnici su prepoznali provokatora i sa svih strana počeli vikati da ga kazni Bog i Majka Božja.Nije prošlo niti pet minuta,a čovjek se bez svijesti srušio na zemlju.I oni nevjernici sada povjerovaše da postoji Bog i Majka Božja.

Dok su onesvješćenog mladića odnosili prema zaprežnim kolima,javio se jedan mladić iz Podravine koji je rukama obujmio stablo Gospine lipe,i stalno plačući glasno molio,tražeći od Majke Božje da mu pomogne.

Najednom je prestao moliti,spustivši glavu do panja Gospine lipe i počeo nešto osluškivati.Ubrzo se podigao i počeo gorko plakati.
– Što ti se dogodilo?- upitaše žene pored njega.
– Čuo sam iz panja lipe ženski glas da se ovdje izgradi crkva gdje će ljudi dolaziti na hodočašća.To me jako potreslo jer mi je za vrijeme rata poginuo otac pa sada živimo jako teško.

Žene su ovaj događaj glasno prenijele hodočasnicima, sjećajući se da je ovo već treći slučaj kako se Majka Božja javila djeci tražeći da se ovdje izgradi crkva gdje će ljudi dolaziti na hodočašća. Nakon toga slijedile su molitve i marijanske pjesme.Jedan ženski glas zapjevao je pjesmu“Ljiljane bijeli“:

Ljiljane bijeli nebeskog kraja,
ljepši i draži no sunašca sjaj,
mirisni cvijete vječnoga raja,
Kraljice neba pomoć nam daj.

Majčice čuj svoje dječice glas,
brani i štiti nas, moli za nas.

Čudesnog kipa, milosno cvijeće
sipala Ti si na hrvatski dom,
zanosno narod do tebe kreće,
moleć se tebi i Sinku tvom.

Majčice čuj svoje dječice glas,
brani i štiti nas, moli za nas.

Tog dana ozdravio je jedan invalid na štakama, koji je nekoliko puta dolazio na hodočašća. Odlazeći kući, dignuo je štake u zrak i sav sretan povikao:
– Ljudi pogledajte, zahvaljujući Majci Božjoj ja hodam bez štaka.

Ovo prekrasno raspoloženje hodočasnika pokvarila je milicija silom otjeravši hodočasnike s mjesta Gospinog ukazanja. Sljedeći tjedan, svaki dan je dolazilo nekoliko desetaka hodočasnika.

U nedjelju, 08.9. na Malu Gospu, opet je vlakovima iz pravca Bjelovara i Podravine, te nepreglednim kolonama pješaka i zaprežnih vozila iz šireg bilogorskog kraja, došlo u šumu Paulovac preko tri tisuće hodočasnika.Svi su oni svojim molitvama željeli isprositi zagovor Majke Božje za sebe isvoju obitelj.Najednom se proširio glas među hodočasnicimama da je Majku Božju vidjela starija žena.Mnogi hodočasnici nadljudskom snagom počeli su se probijati, kroz mnoštvo,do Gospine lipe, kako bi upoznali vidjelicu.Bila je to četrdesetogodišnja žena Marija Jandroković iz Nevinca čiji je jedan obraz bio krvav.Razgovarala je s grupom hodočasnika.
– Dragi hodočasnici,ja nisam vidjela Majku Božju,ali sam htjela čuti njezin glas pa sam stavila glavu na panj lipe koju je netko srušio.Kako nisam ništa čula,podigla sam glavu, a obraz, koji je bio naslonjen na panj lipe, ostao je krvav. Kako nisam osjetila nikakvi ubod, molim vas da pogledate ima li kakva ogrebotina na licu.

Jedna žena navlažila je maramicu i obrisala krv, ali nigdje nije bilo nikakve ogrebotine. Tada su hodočasnici povjerovali da je ovdje još uvijek prisutna Majka Božja te su počeli moliti i pjevati marijanske pjesme. Ova atmosfera nije dugo trajala jer je došla milicija i silom rastjerala hodočasnike, pokupivši sav novac pored Gospine lipe. Poslije Male Gospe hodočasnici su sve manje dolazili jer ih je uvijek otjerala milicija. Međutim, ljudi su još nekoliko godina dolazili povremeno, pojedinačno ili u manjim grupama. Tako je i autor ove knjige, kao dječak, s ocem i dvadesetak susjeda, došao u travnju 1954.godine vidjeti mjesto Gospinog ukazanja.Zbog straha od tadašnje milicije, nitko od žitelja sela Paulovac nije htio pokazati mjesto ukazanja Blažene Djevice Marije. Nakon sat vremena bezuspješnog hodanja šumom,autor je predložio ocu da se podijele u dvije skupine kako bi prije našli traženo mjesto.Nakon polusatnog hodanja šumskim stazama konačno je jedna skupina, u kojoj je bio autor s ocem, pronašla mjesto Gospinog ukazanja. Dobili su Božji znak u obliku tri goluba koji su glasno odletjeli s Gospine lipe.Krajem pedesetih godina Marija Ded (od Vilima), uz pomoć pastira i nekih mještana, izgradila je drvenu kapelicu koju je krajem devedesetih godina oluja jako oštetila. Bosanski prognanik Ivan Tolić, uz pomoć mještana, izgradio je novu kapelicu u kojoj ima mjesta samo za oltar i svećenika. Zato postoji moralna i Božja obveza da se ovdje izgradi crkva s pristupnim putom kamo bi dolazili hodočasnici iz Hrvatske i inozemstva.Kako je tvornica opeke već nekoliko godina zatvorena, taj prostor je idealno mjesto za hotelski smještaj s ostalim sadržajima, budući mjesto ima izgrađenu kompletnu komunalnu infrastrukturu osim kanalizacije koja se planira uskoro graditi.Za vrijeme Jugoslavije postojala je komunistička diktatura koja je ljudima branila slobodu vjeroispovijedi.Stvaranjem samostalne države Hrvatske dolazi do demokracije i slobode vjeroispovijedi.Da ovozemaljski život smrću ne završava pokazuje primjer koji se dogodio u kolovozu 1992. godine kada je u blizini Slavonskog Broda poginuo hrvatski branitelj iz Paulovca, gdje se 1946.g. ukazala Majka Božja.

Jedne večeri jedan bjelovarski novinar vračao se autom iz sela Šandrovca u Bjelovar. Na izlazu iz sela zaustavio ga je čovjek u kojem je prepoznao Franju iz Paulovca,koji je zamolio da ga poveze u Veliko Trojstvo. Otvorivši vrata, čovjek je sjeo na zadnje sjedište.Vozivši se nekoliko kilometara kroz šumu, razgovarali su o domovinskom ratu gdje pogibaju nevini ljudi.Ujedno je putnik govorio kako se treba moliti Bogu da što prije završi ovaj rat, te da u Paulovcu treba izgraditi crkvu. Došavši do prvih kuća u Velikom Trojstvu, putnik je prestao govoriti. Novinar okrene glavu prema zadnjem sjedištu, ali je ono bilo prazno. Tada ga je uhvatio veliki strah i pritisnuvši papučicu gasa,pojurio strahovitom brzinom. Niti danas mu nije jasno kako je bez udesa stigao u Bjelovar.

Iako se danas mnogi ljudi okrenuše prema novcu, većina vjernika s bilogorskog područja traže izgradnju crkve u šumi Paulovac gdje će naći Boga,odnosno svoj mir i sreću koja je danas čovjeku posebno potrebna. Zato je i osnovana „Udruga vjernika za izgradnju crkve“,koja poziva sve vjernike i donatore iz Hrvatske i inozemstva da svojim novčanim prilozima pomognu u izgradnji crkve. Kako grad Bjelovar nema dovoljno hotelskog smještaja, a građani već godinama vape za bazenom s toplom vodom koji će raditi cijelu godinu,pozivamo sve poduzetnike iz Hrvatske i inozemstva da na mjestu bivše tvornice opeke izgrade hotel s bazenom za hodočasnike i ostale turiste koji će ovdje odmoriti dušu i tijelo.