UVOD

U potrazi za živim Bogom, koji se utjelovio u ljudskom obliku, put me je odveo u indijski grad Puttaparthi. Pročitavši nekoliko knjiga o Sai Babi, čudesniku, avataru i Bogočovjeku, osjetio sam snažnu želju da ga vidim i da o njemu napišem knjigu. U organizaciji Saitoursa iz Zagreba, na ovaj daleki put (preko 9000 km.), krenulo je francuskim zrakoplovom Air France 12 hodočasnika odnosno Babinih poklonika i to: Sedam poklonika iz Bjelovara, dva iz Koprivnice, jedan iz Osijeka, i po jedna poklonica iz Nizozemske i Njemačke.

Hodočasnici iz Hrvatske

Hodočasnici iz Hrvatske

Iz zračne luke Zagreb krenuli smo 04.01.2011. u 7,15 i letom preko Pariza stigli u Bangalore u 20,15 po evropskom vremenu, odnosno 05.01.2011. u 00,45. po indijskom vremenu (vremenska razlika +4,5 sati) Nakon obavljenih carinskih formalnosti, ovdje u zračnoj luci promijenili smo nešto eura za indijski novac rupije radi plaćanja taksi prijevoza i soba( 1 euro = 54 rupeesa, dok je u Puttaparthiju tečaj eura u privatnoj mjenjačnici mnogo povoljniji oko 58 rupeesa). Iz Bangalorea smo s tri taksija krenuli prema Puttaparthiju udaljenom oko 170 km. Cijena jednog taksi prijevoza od Bangalorea do Puttaparthija iznosi oko 1.500 rupeesa (200 kuna) i dijeli se prema broju putnika.

Ulaz u Puttaparthi

Ulaz u Puttaparthi

Grad Puttaparthi

Grad Puttaparthi

Ulica u Puttaparthiju

Ulica u Puttaparthiju

Slavoluk s Babinim godinama u Puttaparthiju

Slavoluk s Babinim godinama u Puttaparthiju

Došavši u Puttaparthi, ušli smo u Sai Babino naselje (ašram) «Prasanthi Nilayam» koje je od grada odijeljeno betonskim zidom i kovanom željeznom ogradom i gdje su nas dočekali s poštovanjem i Božjim pozdravom Sai Ram. Ovdje smo se u sjevernoj zgradi br 8. upisali i platili sobe za prvih deset dana. Cijena dvokrevetne sobe s kupatilom iznosi za 15 dana 1.950 rupija ( 250 kuna) i dijeli se prema broju korisnika. Muškarci i žene, kao i bračni parovi odijeljeni su u zgradama odnosno u posebnim sobama. Nakon okrepljujućeg sna i toaleta izašao sam iz zgrade zajedno sa svoja dva cimera Darkom i Andrijom. Vani nas je dočekalo plavo nebo bez i jednog oblačka i ljetna temperatura oko 30 stupnjeva Celzija. Darko, koji je ovdje došao već treći puta i koji dobro govori engleski, pokazao nam je cijelo Babino naselje (ašram) «Prasanthi Nilayam» i objasnio da se ovdje u svaku zgradu ulazi bos, a natikače ili japanke ostavljaju pred zgradom, iz higijenskih razloga, ali i da svaki hodočasnik upije što više Božje energije koja zrači u cijelom Babinom naselju, a posebno u Babinom prebivalištu gdje daje svoj daršan (pojavljivanje i blagoslov). Moje čuđenje bilo je ogromno, jer sam na svakom koraku sretao nepoznate ljude u bijeloj odjeći koji su me s poštovanjem i sklopljenim rukama pozdravljali poput anđela sa Božjim pozdravom Sai Ram. U glavi sam si stalno postavljao pitanje, kuda sam ja to došao? Pa ovo je raj zemaljski!

Babino naselje Prasanthi Nilayam

Babino naselje Prasanthi Nilayam

Babino prebivalište u Prasanthi Nilayamu

Babino prebivalište u Prasanthi Nilayamu

Sjetio sam se Deset Božjih zapovijedi koje je Bog na kamenim pločama dao Mojsiju na gori Sinaj, a koje glase:

1. Ja sam gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene!
2. Ne izusti imena gospodina Boga uzalud!
3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!
4. Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!
5. Ne ubij!
6. Ne sagriješi bludno!
7. Ne ukradi!
8. Ne reci lažna svjedočanstva!
9. Ne poželi ženu tuđeg ženidbenog druga!
10. Ne poželi nikakve tuđe stvari!

Dvorana u kojoj Baba daje svoj blagoslov

Dvorana u kojoj Baba daje svoj blagoslov

Baba na pozornici dvorane

Baba na pozornici dvorane

Baba daje svoj blagoslov

Baba daje svoj blagoslov

U Babinom naselju «Prasanthi Nilayam» postoji prekrasno Babino prebivalište s velikom dvoranom za hodočasnike, škola, bolnica, robna kuća, pekarnica, banka, knjižnica, nekoliko kioska za kupnju kave, čaja, vode i sokova, nekoliko hramova i kipova svetaca, mnogo zelenila, kao i tri kantine u kojima se za hodočasnike sprema raznovrsna vegetarijanska kuhana hrana bez mesa i to: Sjeveroindijska i Južnoindijska kantina s ljutom vegetarijanskom indijskom hranom i Zapadna kantina s raznovrsnom vegetarijanskom evropskom hranom. Za jelo smo izabrali Zapadnu kantinu u kojoj nas je uvijek na ulaznim vratima dočekao i nakon jela otpratio Seva (Babin dragovoljac) sa sklopljenim rukama i Božjim pozdravom Sai Ram. Seve su Babini dragovoljci koji se obučavaju da u njegovom naselju nesebično služe i pomažu bližnjima. Muški seve se prepoznaju po plavom rupcu oko vrata, a ženske po žuto-crvenom rupcu oko vrata. U kuhinji su dva ulaza, posebno za muške i ženske. U blagovaonici, blizu ulaznih vrata, nalazi se oltar s Babinom slikom i kipom Isusa i još nekih indijskih svetaca, a Babine slike mogu se vidjeti i na zidovima. Prije jela obavezno se otpjeva jedna sveta pjesma (bhajane). U obliku švedskog stola kuhari svakodnevno nude juhu od povrća i desetak vrsta vegetarijanske hrane od riže, špageta, krumpira, graha, leća i raznih umaka, kao i voćni kolač i voćne slastice, nekoliko vrsta salata, crni kruh ili pecivo, te napitci od kravljeg mlijeka, mlijeka od soje, jogurt, čaj i čaj s mlijekom. Cijena doručka, ručka i večere s napicima iznosi od 170 do 200 rupeesa ( 20 do 25 kuna) u zapadnoj kantini, a dvostruko manje u Južnoindijskoj i Sjeveroindijskoj kantini. Ovdje u Prasanthi Nilayamu postoje propisi i disciplina, ali i poštovanje prema Bogu i čovjeku koje se trebaju svi hodočasnici pridržavati. Strogo je zabranjeno pušenje i korištenje droge i alkohola. Tijekom dana dozvoljeno je izlaziti u grad Puttaparthi gdje se ne prodaje droga i alkohol, ali je u nekim lokalima dozvoljeno pušenje uz kavu ili sok. Prilikom svakog ulaska u Babino naselje vrši se stroga kontrola ljudi kao u zračnoj luci. U 15 sati (tri po podne po indijskom) otišli smo u Robnu kuću i kupili bijelu odjeću (hlače i majice) koju ćemo svakodnevno nositi ovdje u Prasanthi Nilayamu. Na ulazu nas je dočekao Seva i sa sklopljenim rukama pozdravio sa svetim pozdravom Sai Ram. Na drugoj strani je izlaz i opet pozdrav Sai Ram. Svako jutro od 8 do 9 sati i poslije podne u 16,30 puštaju se preko zvučnika prekrasne Babine svete pjesme /bhajane), a poslije podne se poklonici okupljaju u dvorani za daršan, ostavljajući svoju obuću na policama iza dvorane. Zbog nekih zdravstvenih problema prvi dan nismo išli k Babi na daršan (pojavljivanje i blagoslov).

Park u Prasanthi Nilayamu

Park u Prasanthi Nilayamu

Sjevero-indijska kantina

Sjevero-indijska kantina

Robna kuća u Prasanthi Nilayamu

Robna kuća u Prasanthi Nilayamu

Sai Babina knjižnica u Prasanthi Nilayamu

Sai Babina knjižnica u Prasanthi Nilayamu

U četvrtak 06.01.2011. izašli smo u grad gdje vlada prava ludnica u saobraćaju. Zbog velikog broja pješaka i vozila, stalno se čuje trubljenje prilikom obilaženja. Unajmili smo rikšu (motorna trokolica) i posjetili Babinu rodnu kuću i grob roditelja kao i Super specijalističku bolnicu izvan Puttaparthija.

Hram na mjestu Babine rodne kuće

Hram na mjestu Babine rodne kuće

Grob Babinih roditelja

Grob Babinih roditelja

Danas nije Baba davao svoj daršan. U petak 07.01.2011. izašli smo u grad Puttaparthi i vidjeli rijeku Chitravathi gdje se Sai Baba igrao sa školskim prijateljima i bacao im hrpice pijeska koje su se pretvarale u slastice. U jednoj trgovini kupili smo jastuke za sjedenje u Babinoj dvorani za vrijeme daršana. I danas nismo vidjeli Babu jer zbog velike gužve nismo stigli uči u dvoranu prije njenog zatvaranja. Svake večeri za vrijeme zalaska sunca, na mnogobrojna drveća u blizini Babinog prebivališta i dvorane gdje daje poklonicima daršan, spušta se nekoliko tisuća ptica (najviše vrana) i svojim glasnim cvrkutom pozdravljaju Bogočovjeka i njegove poklonike. Treba napomenuti da je Baba uvijek bosih nogu i odjeven u dugačku narančastu haljinu. Do prije nekoliko godina obilazio je poklonike u dvorani, primao njihova pisma, materijalizirao im vibhuti i mnoge predmete, a neke grupe je pozivao na razgovor u svoje sobe. Već nekoliko godina promijenio je strategiju i komunicira jedino sa svojim osobljem i sa studentima, a dolazi bijelim automobilom i u kolicima daje svoj daršan. Pred dvadesetak godina Baba je rekao: «Doći će dan kada mi se više nećete moći približiti zbog velikog broja mojih poklonika koji će doći iz cijeloga svijeta. Vidjet ćete Me iz daljine kao malu narančastu točku». Svoja pisma poklonici mogu staviti u poštanski sandučić blizu Babinog prebivališta. U subotu 08.01.2011. izašli smo u grad i posjetili drvo želja u čijoj krošnji je Baba za svoje školske prijatelje stvarao razno voće. Danas sam već u 16,30 krenuo na Babin daršan (pojavljivanje i blagoslov). Nakon pregleda na ulazu, u dvorani sam sjeo oko 20-tog reda. U prvim redovima sjedaju Babini učenici i studenti sa svojim učiteljima, svi odjeveni u bijelo, poput anđela. Primijetio sam u dvorani nekoliko goluba koji mogu ovdje ući sa dvije strane koje nisu potpuno zatvorene jer imaju visoki betonski zid i kovanu ogradu. Babu je u bijelom automobilu dovezao šofer oko 18,15 sati. Vozeći lagano ispred prvih redova poklonika, Baba je iz automobila davao prisutnima svoj blagoslov (daršan). Ja sam ga vrlo malo vidio jer je većina ljudi ispred mene ustala. Kada je automobil napravio cijeli krug, Babu su njegovi studenti izvadili s kolicima iz automobila i dovezli na postolje u blizini lavljih kipova. Ja sam istog trenutka zanijemio, jer sam oko Babine glave i ramena opazio sjajno svjetlo u obliku aureole koje se zadržalo oko 2-3 minute kada je Baba prvi puta obrisao lice s bijelim rupcem. Ja sam se bacio na koljena, poljubio pod i prekrižio se. Zar je moguće da sam ja, kao čovjek i grješnik, vidio Boga u ljudskom obliku? Od glave do pete prošla me neka čudnovata toplinska energija, osjećam svoju dušu kako treperi, a moje oči ne odvajaju se od Babe. Te večeri nisam mogao niti večerati jer mi je u glavi stalno bubnjalo pitanje, je li moje traženje Boga došlo do kraja?

Sai Baba okružen svjetlom

Sai Baba okružen svjetlom

Dio drveća gdje se svaku večer okupljaju ptice

Dio drveća gdje se svaku večer okupljaju ptice

Moje sjećanje otišlo je u daleku prošlost kada sam se, kao 11-godišnji dječak, jedne večeri s roditeljima vračao kući nakon rada u polju. Na putu ispred nas opazili smo crveno svjetlo koje je treperilo. Kada smo mu se približili, svjetlo se maknulo s puta i udaljilo dvadesetak metara lijevo, stalno trepereći. Tada nisam shvatio da je ovo Božji znak kojim me Bog za nešto priprema. U svojoj 12 godini na hodočašću u Paulovcu vidio sam, zajedno s ocem, Božji znak u obliku tri goluba koji su glasno odletjeli s Gospine lipe. U svojoj 33 godini, na službenom putu, doživio sam tešku saobraćajnu nesreću, kada je jedan šleper sa prikolicom, u gustoj magli, pretjecao dva autobusa i udario u moj automobil Z-750 i cijeli prednji kraj nabio na zadnje sjedište. Iz hrpe željeza jedva su me izvukli i odvezli u bolnicu gdje sam nakon deset sati došao k svijesti. Kasnije sam shvatio da me je jedino Bog spasio. Sljedeće čudo doživio sam 2003. godine u Zagrebu za vrijeme podizanja nove putovnice u MUP-u. Kako sam iste večeri putovao za Austriju i Njemačku, u MUP sam došao po putovnicu oko 18,30 sati. Međutim, ovdje je bila još uvijek velika gužva, jer je tridesetak ljudi čekalo u redu za podizanje nove putovnice i isto toliko ispred drugog šaltera gdje se podnosio Zahtjev za izradu nove putovnice. U predvorju na automatu stisnuo sam tipku za dobivanje broja, ali broj nije izašao. Ponovno sam stisnuo tipku, ali opet broj nije izašao. U tom trenutku pokraj mene se pojavila nepoznata žena u crnoj odjeći, rekavši mi: «Dozvolite meni da stisnem tipku». Nakon što je stisnula tipku dobio sam broj i zahvalivši ženi ušao u prostoriju i stao u dugački red. Upitao sam gospodina ispred sebe koji je njegov broj, a pogledavši svoj broj iznenadio sam se jer je nosio trideset brojeva unaprijed. Nakon toga počeo sam se gurati naprijed, uz veliko negodovanje ljudi, ali kada sam pokazao svoj broj jedva su me pustili te sam tako, među zadnjima, toga dana dobio putovnicu, dok preostalih dvadesetak ljudi nije došlo na red. Nakon dobivanja putovnice sjetio sam se žene koja mi je pomogla, ali nje nije bilo u prostoriji. U utorak 02. ožujka 2010. doživio sam još jedno čudo. Ujutro oko 9 sati začuo sam gugutanje goluba kojeg ovdje nikada nisam čuo. Izašao sam na terasu i vidio goluba na krovu susjedne vikendice kako gleda prema meni. Tada je doletjelo jato od dvadesetak crnih ptičica, manjih od vrabaca, i spustilo se na travnato tlo, ali su nakon nekoliko sekundi brzo odletjeli. Golub je tada doletio blizu mene, ali se odmah vratio natrag na krov. Iako je padala sitna kišica, golub je cijeli dan (poput Duha svetoga) stajao na krovu i gledao na moju terasu. Sljedećeg dana jedna vjernica iz Velikog Trojstva, za vrijeme hodočašća i molitve u Paulovcu, vidjela je na nebu siluetu žene. Odlaskom u mirovinu, zavjetovao sam se Majci Božjoj da ću, uz pomoć vjernika, u Gospinom svetištu Paulovac izgraditi neke sakralne spomenike, napisati knjigu i otvoriti web stranicu (www.stef-velikotrojstvo.com.hr) i (www.crkva-paulovac.hr).

U nedjelju 09.01.2011. na brdu iznad ašrama posjetili smo Muzej raznih religija. Nažalost, nismo vidjeli drvo za meditaciju gdje je Baba prije puno godina zakopao materijalizirani talisman i posadio drvo koje sada ima veliku krošnju. Meditirati znači stvoriti prazninu uma, koji se može učiniti i molitvom.

Hram Veliki Ganesha

Hram Veliki Ganesha

Ganesha

Ganesha

Drvo za meditaciju

Drvo za meditaciju

Muhamed

Muhamed

Na Babin daršan otišao sam oko 16,30 sati. Iako Baba dolazi davati svoj daršan (blagoslov) između 18 i 19 sati, danas je došao već u 17,20 i otišao oko 17,45 sati. U ponedjeljak 10.01. već u 16,30 otišao sam na Babin daršan. Baba je u automobilu došao oko 17,40 i otišao oko 18,50 sati. U utorak 11.01. i u srijedu 12.01. Baba nije davao svoj daršan jer se u kasnim popodnevnim satima nalazio na sportskom stadionu gdje su školska djeca i studenti imali svoje godišnje sportske i kulturne susrete.

Sportski stadion u Puttaparthiju

Sportski stadion u Puttaparthiju

Kipovi Avatara pored sportskog stadiona

Kipovi Avatara pored sportskog stadiona

Svaki dan odlazili smo u grad na sok ili kavu i kupovali razne suvenire, a posjetili smo i Babin muzej pored sportskog stadiona. Zbog velikog broja hodočasnika 13.01. jedva sam ušao u Babinu dvoranu na daršan. Baba je automobilom došao oko 17,50 i kratko dao svoj daršan. Od 18 do 19,20 sati glumačka ekipa je na pozornici dvorane dala jednu indijsku povijesnu dramu. Na kraju se Baba fotografirao s glumcima. U petak 14.01. Baba nije došao radi daršana. U subotu 15.01. bila je strahovita gužva i nisam uspio ući u dvoranu gdje je Baba s poklonima nagradio neke sudionike sportskih i kulturnih susreta. U nedjelju 16.01. Baba je automobilom došao oko 18,45 i otišao oko 19,45 sati. Poslije daršana njegovi studenti dijelili su prisutnim poklonicima, među kojima sam bio i ja, paketiće slatke svete hrane (prasad). U ponedjeljak 17.01. Baba nije došao davati svoj daršan. U utorak 18.01. Baba je automobilom došao oko 18,30 i nakon daršana otišao oko 19,15 sati. U srijedu 19.01., kada je bio naš zadnji dan, Baba nije došao s automobilom, već su ga njegovi studenti u kolicima dovezli oko 18,30 sati. Nakon njegovog daršana i pjevanja bhajana Babu su odvezli oko 19,15 sati po indijskom vremenu. Poslije večere oko 21 sat (16,30 po evropskom vremenu) taksijem smo napustili Babin ašram i Puttaparthi i odvezli se na aerodrom u Bangalore odakle smo avionom Air France krenuli prema Parizu i dalje prema Zagrebu gdje smo stigli 20.01.2011. oko 12 sati. Vrativši se kući moji utisci su sljedeći: Odlazeći u Indiju imao sam 90 kilograma i velikih želučanih problema kao i problema sa prostatom. Već četvrti dan, moga boravka u Babinom naselju, osjetio sam u srcu i duši neku Božansku energiju, ljubav, mir i poštovanje prema Bogu i čovjeku, a jedući vegetarijansku hranu, bolovi su potpuno prestali. Kroz 15 dana izgubio sam 7 kilograma i odlično se osjećam. Petnaestodnevni troškovi, za stan, hranu, piće, bijelu odjeću, suvenire, te prijevoz po gradu i od zračne luke Bangalore do Puttaparthija i nazad, iznose ukupno 150 eura (1.100 kuna).

SAI BABINO DJETINJSTVO I BOŽANSKE IGRE