SAI BABINE ŠKOLE I BOLNICE

Baba je obećao majci da se neće udaljiti iz rodnog sela, te je pristao da mu poklonici, tijekom 1944. godine, izgrade prebivalište u obliku hrama (mandira) koji se danas zove stari hram. Babino prebivalište Prasanthi Nalayam otvoreno je 23. studenog 1950. na Babin 25. rođendan. Gradnja je, uz pomoć donatora, započela 1948.godine i trajala oko dvije godine. Arhitekt ove građevine bio je Sai Baba. Glavni dio Prasanthi Nilayama je središnja dvorana za molitvu s podijem zaštićenim s obje strane. Na jednoj strani podija nalazi se oltar sa portretima Shirdi Babe i Sri Sathya Sai Babe, u sredini srebrni kip Shirdi Babe, a ispod njega mali portret Sathya Sai Babe. U prizemlju je više prostorija, ali dvije koristi Baba za privatne razgovore, dok se ostale prostorije koriste za razne predmete. Na prvom katu su Babine dnevne sobe. Duž prvog kata veliki je trijem s mramornim kipom Sri Kršne koji svira flautu. Odavde Baba daje blagoslov (daršan) svojim poklonicima koji se okupljaju oko zgrade, a prigodom podizanja zastave, za vrijeme nekih svečanosti, odavde drži govor za prisutne poklonike. Sa prvog kata vode stepenice na vrh terase gdje se na postolju nalazi Babino poprsje, a nasuprot i jarbol za zastavu. Kada je zastava podignuta Baba ovdje daje svoj blagoslov (daršan) okupljenim ljudima. Prvi puta je Baba podignuo zastavu na jarbol 29. rujna 1962. godine. Na zastavi se nalaze koncentrični krugovi u čijem se središtu nalazi stup koji predstavlja sjedinjenje sa božanskim, te nekoliko prstena koji simboliziraju stupnjeve duhovne discipline koje vode do rascvjetavanja Lotosova srca, što simboliziraju latice na vrhu stupa. Tu se nalazi i plamen koji simbolizira rascvjetavanje srca i stupanj potpune posvećenosti Bogu. Ispred Prasanthi Nilayama nalazi se prekrasni rajski vrt s mnogobrojnim drvećem i voćkama donesenih iz svih krajeva Indije. Zbog sve većeg broja hodočasnika prebivalište se stalno dograđivalo i širilo. Izgrađena su mnoga prenoćišta za hodočasnike sa primjerenim komforom kao i indijske i evropske kantine. Tu se nalaze i prodavaonice, knjižara, poštanski ured, te dvorane za predstave, izložbe i blagdanske obrede. Nedavno je izgrađena i velika dvorana koja može primiti nekoliko tisuća posjetitelja. Već godinama u Sathya Saijevu središnju zakladu pristižu novci od raznih donatora širom svijeta kroz baštine i ostavštine. Administraciju vode Babini bliski i povjerljivi učenici, a novci se koriste širom svijeta za Babin obrazovni, zdravstveni i duhovni program. Babi često njegovi poklonici iz inozemstva šalju automobile raznih boja, ali ih prije korištenja dade obojiti u bijelu boju.

U listopadu 1957. godine na brežuljku iznad Prasanthi Nilayama otvorena je bolnica sa šest kreveta za bolesne žene i šest kreveta za bolesne muškarce, koja se kasnije proširivala. Smještaj i liječenje bolesnika potpuno je besplatno. Bolnica je dobila punu opremu za kirurgiju i porodilje, uključujući i rendgen. Ovaj položaj bolnice izabrao je Baba rekavši da će pacijenti imati strahopoštovanje kad pred sobom vide sve što je Bog stvorio. Često Baba, kao najveći liječnik, posjećuje bolnicu da obiđe pacijente, ali i da pouči liječnike o mnogim stvarima. Zahvaljujući božanskom utjecaju Babe, u ovoj bolnici izliječene su mnoge neizlječive bolesti. Desno i lijevo od Nilayama nalaze prostorije za poklonike. Kako je Baba veliki prijatelj životinja, izgrađena je i staja s nekoliko krava koje daju mlijeko za bolesnike i poklonike. Jedno vrijeme imao je konja, jelene, srne, pse, paunove, kuniće i slonicu Gitu.

Otvarajući srednju školu za djevojke u gradu Venkatagiriju, Baba je održao govor o primjerenom vladanju. U ovom gradu je tijekom 1947. godine održana Indijska konferencija društva «Božanski život» gdje je Baba kao Učitelj svijeta održao nadahnuti govor.

Početkom 1958. godine Baba je blagoslovio mjesečni časopis «Sanathana Sarathi» koji će prenositi njegovo učenje u svaki indijski dom.

Sai Babin koledž za umjetnost, znanost i trgovinu otvoren je tijekom 1959. godine u Brindavanu.

U Nilayamu je otvorena Akademija za proučavanje Veda (Vedska akademija) s ciljem da upozori ljude na put koji su promašili. Baba je rekao: «Vede su korijen ispravnosti, oslobođenje čovječanstva. Moramo spriječiti koze da nagrizaju mladice» Tijekom 1964. godine Baba je u Vedskoj akademiji blagoslovio 300 dječaka, a 1965. godine 450 dječaka. Uskoro su se Akademije otvarale širom Indije, jer se Baba posebno zanima za mlade koji su stup svakog društva. Okuplja ih oko sebe i putem svojih škola

oblikuje ih u instrumente služenja Bogu, ali i ljudima. Dana 4. 8. 1966. godine ministar za seosku upravu je objavio da se Prasanthi Nilayam kao administrativna cjelina odvaja od sela Puttaparthi i postaje duhovno središte Indije i svijeta.

Kamen temeljac za hram i prebivalište (mandir Dharmakshetra) u Bombaju Baba je položio u studenom 1967. godine. Svečano otvorenje ove prekrasne zgrade u obliku lotosa bilo je 12. svibnja 1968.godine.

Prva institucija višeg obrazovanja bio je Koledž za umjetnost i znanost za žene u Anatapuru kojeg je Baba otvorio tijekom 1968. godine. Na otvaranju koledža Baba je rekao: «Žena je temelj društva, a njezino srce je izvor svih vrlina».

Nakon toga, tijekom 1969. godine, otvoren je Koledž za mladiće u Brindavanu pokraj Whitefielda. Školovanje na oba koledža je besplatno. Svakog učitelja ili upravitelja u Babinim koledžima izabrao je uvijek Baba. On je vodio kompletnu brigu o svim potrebama koledža.

Tijekom 1973. godine otvoren je Shivan mandir u Hyderabadu.

U ožujku 1976. godine Sai Baba je otvorio dječji internat u zgradi nekadašnjeg dvorca u Puttaparthiju gdje se djeca odgajaju po Babinim uputama u poniznosti, odanosti, poštenju i služenju drugima. Svakodnevno trebaju sudjelovati u pjevanju svetih pjesama (bhajana) i jesti čistu, zdravu hranu bez mesa.

Tijekom 1976. godine završena je izgradnja Babine bolnice za žene i djecu u Whitefieldu, a 1980. godine je proširena za muškarce. I u ovoj bolnici je smještaj i liječenje besplatno.

Sredinom 1976. godine Sai Baba je uz pomoć drugih predavača održao seminar u Otacamundu pred izabranim studentima svih Sathi Sai koledža u Indiji. Na kraju seminara Baba je zamahom ruke materijalizirao srebrnu ploču s ugraviranom zemljopisnom kartom na kojoj su bili označeni svi veći gradovi Indije iz kojih će studenti širiti Babinu poruku.

Dana 8. kolovoza 1980. godine Baba je otvorio novu zgradu Sri Sathija Sai Vidya u Ootyju.

Kamen temeljac za Koledž umjetnosti, znanosti i vanjske trgovine u Prasanthi Nilayamu, Baba je otvorio 28. studenog 1978. godine. Blagoslovio je mjesto i u temelje položio 9 skupocjenih dragulja koje je stvorio zamahom ruke. Svečano otvorenje zgrade ovoga koledža Baba je otvorio 18. studenog 1980. godine.

Sai Baba je tijekom 1980. godine poželio utemeljiti sveučilište u Prasanthi Nilayamu i o tome obavijestio državne institucije. Na prijedlog Komisije za odobrenje otvaranja sveučilišta, Indijska vlada dala je Koledžu u Prasanthi Nilayamu status visokog sveučilišta. Administrativna zgrada počela se graditi 8. listopada 1981. godine na brežuljku sjeverozapadno od hrama. Povodom svečanog otvaranja sveučilišta, Baba je održao nadahnuti govor, rekavši: «Danas je zasađena mladica, a studenti su njezini korijeni. Mladica će narasti u veliko drvo sa granama koje će se raširiti po cijeloj Indiji, a procvast će i bezbrojni cvjetovi. Studenti su sav moj imetak i zato sam sebe dao njima». Administrativna zgrada sveučilišta otvorena je 22. studenog 1982. godine. Tada se javila potreba za većim izvorom vode. Stručnjaci su pregledali mjesto u koritu rijeke Chitravathi i odredili mjesto za bušenje bunara. Kad su obavijestili Babu, on je odmah došao vidjeti lokaciju koja mu se nije svidjela. Uzeo je kamenčić u ruku i daleko ga bacio, rekavši: «Bušite bunare gdje je kamenčić pao». Velika količina vode, odlične kvalitete, nađena je na mjestu gdje je pao kamenčić.

Zgradu novog hostela za mladiće u Prasanthi Nilayamu, Baba je otvorio 24. prosinca 1980. godine, a 4. siječnja 1981. godine otvorio je Središnji ured Svjetskog vijeća Sri Sathija Sai organizacije u Prasanthi Nilayamu.

U Chennaiju (bivšem Madrasu) je 19. siječnja 1981. godine svečano otvoren hram Sundaram po uzoru na hram u Prasanthi Nilayamu. To je arhitektonski biser na dva kata, s kupolama sa strane i balkonom na prvom katu.

Svečano otvorenje Instituta za obrazovanje učitelja koji će raditi po Babinom programu odgoja u duhu ljudskih vrijednosti u Mumbaiju ( bivšem Bombayu) bilo je 23. siječnja 1981. godine.

Dana 8. ožujka 1981. godine Baba polaže kamen temeljac za novi kompleks zgrada u Mehedipatnamu gdje će se smjestiti Vidya Vihar u Hyderabadu.

Predsjednik Vrhovnog suda Indije gospodin Chandrachud svečano je otvorio Sri Sathya Sai Institut za višu naobrazbu koji je dobio status sveučilišta, a tada je otvorena i zgrada srednje škole.

Novu zgradu osnovne škole u Sigehalliju pokraj Brindavana, Baba je svečano otvorio 4. veljače 1982. godine. Zbog brzog razvoja, ovu školu preuzeo je Sathya Sai koledž.

Zgradu staračkog doma u Jamnagaru Baba je otvorio 15. travnja 1982 godine.

Dana 19. siječnja 1983. godine Baba svečano otvara Obrtnički koledž koji je gradilo društvo južnih željeznica u Peramburu.

U Gunturu 6. travnja 1983. godine Baba svečano otvara novi hram Sathya Sai šanti sudha koji je izgradilo Sai Seva udruženje iz Guntura. Sljedećeg dana Baba otvara novi hostel za studente u Rajamundryju.

U Prasanthi Nilayamu Baba 22. srpnja 1983. svečano otvara Centar za obuku zaštitara gdje se podučavaju budući zaštitari kako regulirati promet ljudi za vrijeme raznih svečanosti.

Dana 29. veljače 1984. godine Baba svečano otvara novu bolnicu u Prasanthi Nilayamu, a 19. ožujka svečano otvara petodnevnu radionicu o reformi ispita koju su sponzorirali Udruženje indijskih sveučilišta iz New Delhija i Sathya Sai institut.

Novu školsku zgradu u Bukkapatnamu Baba je svečano otvorio 16. kolovoza 1984.

Sredstvima zaklade u Puttaparthiju je izgrađeno novo naselje od stotinjak kuća za obitelji čije su kuće porušene u velikoj poplavi rijeke Chitravathe. Tada je Baba poručio ljudima da se Božja stopala najbolje poštuju ako služimo najsiromašnijim i socijalno ugroženim ljudima.

U predgrađu Puttaparthija izgrađen je veliki sportski stadion, muzej svjetlosti duha (Chaitanya jyoti), planetarij, osnovna i srednja škola, muzička akademija, sveučilište i aerodrom, a na vrhu brežuljka nalazi se muzej povijesti svjetskih religija. Nekadašnje selo Puttaparthi pretvorilo se u lijepi trgovački grad s robnim kućama, višekatnicama, hotelima i restoranima, koji danas ima preko 40.000 stanovnika.

Muzej Svjetlosti duha

Muzej Svjetlosti duha

Svjetski centar (Planetarij)

Svjetski centar (Planetarij)

Sai muzej svjetskih religija

Sai muzej svjetskih religija

 
Srednja škola u Puttaparthiju

Srednja škola u Puttaparthiju

Babina Viša škola u Puttapathiju

Babina Viša škola u Puttapathiju

Institut visokog obrazovanja u Puttaparthiju

Institut visokog obrazovanja u Puttaparthiju

 
Babina Muzička akademija

Babina Muzička akademija

Administrativni blok sveučilišta u Puttaparthiju

Administrativni blok sveučilišta u Puttaparthiju

Gokulam

Gokulam

 
Međunarodni centar za sportove u Puttaparthiju

Međunarodni centar za sportove u Puttaparthiju

Željeznički kolodvor u Puttaparthiju

Željeznički kolodvor u Puttaparthiju

 

Svečano otvorenje Babinog ašrama Brindavan bilo je 26. travnja 1984.godine. Zgrada je smještena u vrtu i ima oblik lotosa, a pokazuje dva koncentrična kruga. Unutarnji krug sastoji se od dvorane s veličanstvenom kupolom, te vanjski krug. Prostor između ta dva kruga podijeljen je na sobe i dvorane na oba kata. Betonski krov oblikuje 18 latica lotosa, a ispod krova, na prvom katu, nalazi se 18 prozora. Strop pod kupolom ima 27 ružičastih svjetlucavih lotosa. Cijelu zgradu okružuje ribnjak u obliku lotosa. Ovdje Baba vodi ljetni seminar za studente koledža.

 
Babino boravište Brindavan pokraj Bangalorea

Babino boravište Brindavan pokraj Bangalorea

Babino boravište u Mumbaju

Babino boravište u Mumbaju

 
Od 26. do 29. siječnja 1985. Baba se nalazi u Bombayu (sada Mombayu) gdje otvara Institut za odgoj u duhu ljudskih vrijednosti kao i Sathya Sai tehničku školu.

Dana 14. studenog 1985. Baba je svečano otvorio veliki prostor i pozornicu s kupolom i svetim likovima Brahme, Surye, Candre i Subrahmanyje koji je nazvao forum mira (šanti vedika).

Na Babin 60 rođendan, 23. studenog 1985. u Prasanthi Nilayamu otvorena je kolonija od šezdesetak kućica za siromašne obitelji koju je Baba nazvao Karnam Subbamma Nagar, kao čin milosrđa na njegovu pomajku Karnam Subbammu koja je vodila brigu o njemu kada je otišao od roditelja.

Vlada je odobrila otvorenje fakulteta poslovnog manadžmenta 2. svibnja 1986. godine, a Baba ga je otvorio 21. kolovoza 1986. godine. Babini fakulteti poslovnog manadžmenta prvenstveno se bave čovjekom koji treba biti čist u mislima, riječima i djelima, što je najuzvišenija vrlina svakog čovjeka.

Novu zgradu Sri Sathya Sai koledža prije sveučilišta u Sathya Sai selu Muddenahalli Baba je svečano otvorio 8. veljače 1987. godine.

Dana 22. lipnja 1987. svečano je otvoreno novo krilo hostela za studente u Brindavanu.

Baba je 23. lipnja 1988. svečano otvorio Kompjuterski centar u Institutu Prasanthi Nilayama.

Svečano otvorenje Saidaršana u Indira Nagaru u Bangaloreu bilo je 4. listopada 1988. godine

Nova autobusna stanica u Puttaparthiju otvorena je 17. listopada 1990. godine, a prekomorska izložba fotografija i Sai literature u Prasanthi Nilayamu otvorena je 19. studenog 1990.

Dana 22. studenog 1990. godine Baba je otvorio Muzej vječnog naslijeđa pri Institutu Sathya Sai i Prasanthi Nilayamu, a na brežuljku Vidyagiri iznad sportskog stadiona postavljen je Hanumanov kip.

Na svoj 65 rođendan 1990. godine Sai Baba je najavio izgradnju prve super specijalističke bolnice u Puttaparthiju koja će biti izgrađena za godinu dana, a otvaranje ove bolnice bit će na njegov sljedeći rođendan. Projektiranje i izgradnju ove bolnice Baba je povjerio poznatom engleskom arhitektu Keithu Critchlowu. Nakon tri mjeseca nacrt bolnice u obliku hrama bio je gotov prema Babinim uputama. Keith Critchlow nije vjerovao da se bolnica može izgraditi za nepunu godinu dana, jer za izgradnju takve bolnice potrebno je najmanje sedam godina. Međutim, desilo se veliko čudo jer je bolnica bila izgrađena za šest mjeseci, a 22. studenog 1991. predsjednik indijske vlade svečano je otvorio ovu bolnicu. Bolnica je specijalizirana za sve bolesti unutarnjih organa, a liječenje je besplatno. U njoj rade vrhunski liječnici iz Indije i svijeta, a zahvaljujući Babi, postotak izlječenja je fantastičan. Blizu bolnice izgrađeni su i stanovi za zaposlenike. Bolnica je izgrađena donacijom Babinih poklonika iz Indije i svijeta, ali i indijske vlade koja se odrekla carine za uvoz opreme iz zapadnih zemalja.

Svečano otvorenje Sri Sathya Sai nigamagamama u Hyderabadu bilo je 29. kolovoza 1992. godine, a Sri Sai Ramesh Hal u Brindavanu otvoren je 6. prosinca 1992. godine.

Drugu super specijalističku bolnicu u obliku kraljevskog dvorca u Whitefieldu, pokraj Bangalorea Baba je najavio krajem 1999. godine. I ova bolnica izgrađena je u rekordno kratkom vremenu jer je otvorena za Babin rođendan 2000. godine. I u ovoj bolnici rade vrhunski liječnici, neurolozi i kardiolozi, a liječenje je besplatno. Često bolnicu posjećuje i Baba. Bolnica je izgrađena uz pomoć indijske vlade, ali i mnogih donatora iz Indije i svijeta.

Babina super specijalistička bolnica u Bangaloreu

Babina super specijalistička bolnica u Bangaloreu

Super specijalistička bolnica u Bangaloreu

Super specijalistička bolnica u Bangaloreu

Zračna luka u Puttaparthiju

Zračna luka u Puttaparthiju

 
Koledž u Bangaloreu

Koledž u Bangaloreu

Studenski dom u Bangaloreu

Studenski dom u Bangaloreu

 

Sai Baba je mnogo puta rekao: «Tri su osnovne stvari važne za svakog čovjeka i to: Obrazovanje, liječenje i voda, koje moraju biti besplatni. Dužnost svake države je da ovo osigura besplatno». Zbog toga se širom svijeta organiziraju Sathi Sai Babini kampovi koji besplatno obrazuju, liječe i opskrbljuju vodom siromašno stanovništvo. Babine škole s programom ljudskih vrijednosti i duhovnosti otvaraju se širom svijeta u više od 120 zemalja. Sathya Sai organizacije djeluju širom svijeta u više od 170 zemalja. Ova Babina organizacija je neprofitna i ima tri područja rada i to: duhovno, obrazovno i pružanje pomoći siromašnim i potrebnima u zdravstvu, prehrani i drugim potrebama. I u Hrvatskoj, podijeljenoj u četiri regije, postoje Sathya Sai centri, grupe i punktovi i to: U Zagrebu postoje 9 centara i dvije grupe, u Čakovcu dvije grupe, u Rijeci dva centra i jedna grupa, u Osijeku jedan centar i jedna grupa, u Bjelovaru, Slavonskom Brodu, Sisku, Puli, Splitu i Dubrovniku po jedan centar, a u Karlovcu, Pakracu i Šibeniku po jedna grupa, te u Rovinju i Kninu po jedan Info punkt. Ove Sathya Sai organizacije nisu religijskog karaktera nego isključivo duhovnog i ljudskog karaktera. Svake nedjelje u 17 sati sastaju se članovi bjelovarske Sathya Sai organizacije i u svojim prostorijama razgovaraju i pjevaju svete pjesme (bhajane).

Od nekoliko tisuća indijskih sveučilišta, nacionalnu nagradu za vrhunski odgoj i naobrazbu u Indiji dobio je već dva puta Sri Sathya Sai institut visokog obrazovanja.

U skladu sa svojim čestim govorom, da svaka država za svoje stanovništvo treba osigurati besplatno obrazovanje, liječenje i vodu, Baba je preko Sai Zaklade pokrenuo i izgradnju vodoopskrbe. U prvoj fazi 1995.godine u rekordnom vremenu izgrađena je vodoopskrba u državi Andhra Pradesh dužine 2.500 kilometara za 1,250.000 stanovnika u 11 gradova i 750 sela. Nakon toga izgrađena je vodoopskrba za 1,000.000 stanovnika u 320 sela, zajedno sa uređajima za pročišćavanje vode. Poseban Babin pothvat bio je izgradnja vodoopskrbe za šest milijunski grad Chennai (Madras) na kojem je 16 mjeseci radilo 4.000 radnika, a kojeg nije mogla riješiti Indijska država. Završeni su i vodeni projekti Medak Distrikt za 450.000 stanovnika u 179 sela i Mahbuhnagar projekt za 350.000 stanovnika u 141 naselje. Sri Sathya Sai Organizacija je tijekom 2008. godine izgradila 699 kuća u 16 sela za stanovnike kojima je velika poplava sve uništila.

Babin projekt vodoopskrbe Ananthapura

Babin projekt vodoopskrbe Ananthapura

Babin projekt vodoopskrbe grada Chennaija

Babin projekt vodoopskrbe grada Chennaija

 

Sai Babin društveni rad temelj je ljubavi, mira, mudrosti, istine, dobrote i poštovanje prema Bogu i ljudima, jer današnji sustav obrazovanja i liječenja u raskoraku je sa Babinim učenjem, jer se temelji na materijalnim zahtjevima i nema mjesta za ljudske vrijednosti kao što je ljubav, moral, poštenje, praštanje, nenasilje, duhovnost i služenje drugima. Trka za novcem kao životnim ciljem čini ljude pohlepnima i nepoštenima. Treba reći da Sai Baba nije protiv nauke i tehnologije i stvaranja bogatstva, ali sve se treba temeljiti na poštenom radu uz poštivanje Boga i svakog čovjeka.